Motivacija i samoefikasnost
5/8/20241 min read
Motivacija ne dolazi iz pritiska, već iz osjećaja kompetentnosti i smisla.
Motivacija nije magično stanje koje nas pogađa s neba, već rezultat našeg uvjerenja da su naši postupci svrsishodni i da imamo moć nad ishodom. Albert Bandura je ovaj koncept nazvao samoefikasnošću (self-efficacy), i on predstavlja centralni stub KBT-a i moderne psihologije motivacije.
Četiri izvora samoefikasnosti
Da bismo izgradili trajnu motivaciju, moramo razumjeti odakle dolazi naša vjera u sebe.
Iskustva majstorstva (Mastery Experiences): Ovo je najjači izvor. Uspjeh gradi samopouzdanje, dok neuspjeh (ako se njime loše upravlja) može da ga uruši. U terapiji, to postižemo kroz male, dostižne korake koji klijentu daju „dokaz“ njegove sposobnosti.
Vikarijska iskustva (Vicarious Experiences): Vidjeti nekoga sličnog sebi kako uspijeva uliva nam nadu: „Ako mogu oni, mogu i ja“.
Socijalno ubjeđivanje (Social Persuasion): Pozitivan feedback od kredibilnih osoba može nam pomoći da istrajemo u teškim trenucima.
Emocionalna i fiziološka stanja: Način na koji interpretiramo tremu ili umor drastično mijenja našu motivaciju. Osoba sa visokom samoefikasnošću vidi „leptiriće u stomaku“ kao znak uzbuđenja, dok ih osoba sa niskom vidi kao dokaz nesposobnosti.
Prelazak sa izbjegavanja na aktivaciju
Kada nam nedostaje samoefikasnost, mi izbjegavamo izazove jer ih vidimo kao prijetnje. KBT nas uči da prepoznamo „zamku osjećanja“ – ideju da moramo biti raspoloženi za rad da bismo počeli. Umjesto toga, koristimo principe evolucijske motivacije: naš mozak reaguje na nagrade.
Dopaminska petlja: Postavljanje mikro-ciljeva omogućava mozgu da dobije „injekciju“ zadovoljstva (hranjenje miša) svakih nekoliko minuta, što održava nivo energije.
Vrijednosti kao kompas: Povezivanje teških zadataka sa dubokim unutrašnjim vrijednostima (npr. radim ovo ne samo za novac, već zato što mi je stalo do doprinosa zajednici) čini trud lakšim.
